PRESVIJETLI I RABIN

Roman o tome kako je za čovječnost uvijek vrijeme i o tome kako su se u ratnom Zagrebu zavoljeli Rahele i Tomislav i kako su u proljeće 1943. uspjeli pobjeći pred zlom.

PIsac u romanu bira jednu od najosjetljivijih tema iz povijesti hrvatske kolektivne svijesti, a to je odnos Hrvata i Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata i holokausta. O toj je temi hrvatska književnost (beletristika) uglavnom glasno šutjela, pa roman i stoga ima posebno značenje. Hoće li mu ta činjenica odmoći ili pomoći, tek će se vidjeti, no da će mu njegova literarna izazovnost osigurati nemali odjek, u to nema sumnje.

Roman se sastoji od dvaju fabulativnih krugova. Prvi se zasniva na odnosu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i zagrebačkog nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera, odnosno na Stepinčevu nastojanju da spasi što više židovskih života. U drugom je krugu ljubavna priča dvoje mladih Zagrepčana, Rahele i Tomislava, njihovo skrivanje i pustolovni bijeg iz Zagreba. Ta se dva kruga u mnogo čemu preklapaju, jer mladi par pripada različitim vjerskim zajednicama, a i utočište i pomoć u bijegu dobiva na Kaptolu.